010. Hej, junak spava med dvimi divojkami
Varijetet: B
Registracioni broj: MZA-VT-AV-4115_00.13–05.21
Početak pesme: Hej, junak spava med dvimi divojkami
Mesto: Breznica
Pevala: Supruga Mihalja Šimona (48)
Datum zapisa: 1959
Sakupljač: János Manga
Notni zapis: Tihomir Vujičić
Napomena: Pripovedna pesma. Pevačica svaku melostrofu najpre peva, a zatim prevodi na mađarski; potom sledi razgovor istraživača i pevačice u vezi sa sadržajem pesme, na mađarskom jeziku.
Zapis melodije i teksta objavljeni su u zbirci (br. 22).
Note
![](http://vujicsics.zti.hu/wp-content/uploads/k022_Junak_spava-1024x599.jpg)
Tekst
Hej, junak spava med dvimi divojkami,
junak spava med dvimi divojkami.
Junak spava med dvimi divojkami.
Hej, jena mu je tiho govorila,
druga mu je ovak govorila:
Hej, zemi mene, Janči gospodine,
zemi mene, Janči gospodine.
Hej, Bog me: nečem te gizdava divojka,
mer: ti imaš srditoga brata.
Hej, mojmu bratu lehko nagoditi,
crnom zemljom i zelenom travom.
Hej, otišla je med dvimi gorami,
otišla je med dvimi gorami.
Hej, premetala lisje i travicu,
premetala lisje i travicu.
Hej, dok je našla kaču-jadovaču,
dok je našla kaču-jadovaču.
Hej, šinula je trimi šibljicami,
piknula je trimi iglicami.
Hej, pusti kača, jada i čemera,
pusti kača, jada i čemera.
Hej, pripravila malo ružno vince
pripravila malo ružno vince.
Hej, njezin bratac tužno vuzhajaše,
njezin bratac tužno vuzhajaše:
Hej, de si meni jedina sestrice,
davaj meni malo ‘ladne vode.
Hej, ‘ladnu vodu nimam, nego ružno vince,
‘ladnu vodu nimam, nego ružno vince.
Hej, davala je svojemu bratiću.
– Pij ti sestro, ti si postarejša!
Hej, bratac pijal i s konjica opal,
bratac pijal i s konjica opal…
Hej, otišla je mladomu junaku,
otišla je mladomu junaku:
Hej, zemi mene, Janči gospodine!
– Bog me nečem te, gizdava divojka:
Hej, kak si bratu, tak bi i junaku,
kak si bratu, tak bi i junaku!
Transkript
Pevačica:
Hej, junak spava med dvimi divojkami,
Junak spava med dvimi divojkami.
A lëgény két lân’ között aludt.* [Momak/junak je spavao između dveju devojaka.]
Hej, jena mu je tiho govorila,
druga mu je ovak govorila,
„Hej, zemi mene Janči** gospodine,
zemi mene Janči gospodine.”
Lassan mondta nëki, hogy vögyë el, a Jancsi. [Rekla mu je lagano, „uzmi mene, Janči.”]
„Hej, Bogme nećem te, gizdava divojko,
Bogme nećem te, gizdava divojko.
Hej, mer*** ti imaš srditoga brata,
Mer ti imaš srditoga brata.“
Isten bizony nem vöszlek ë ’ mër’ nëköd mirges bátyád van. [Boga mi, neću te uzeti, jer ti imaš srditoga brata.]
„Hej, mojmu bratu lehko nagoditi,
Crnom zemljom i zelenom travom.”
A bátyámnak könnyű-ë segíteni, fűvë’ és fekete fűdë’. [Bratu je lako pomoći, travom i crnom zemljom.]
Hej, otišla je mred dvimi gorami,
Otišla je mred dvimi gorami.
Hej, premetala listje i travicu,
premetala listje i travicu.
Elmönt a högyëk közé és ott széllël rakta a füvët, mög a levelet, amíg talált kígyót. [Otišla je u planine i preturila travu i lišće, dok nije našla zmiju.]
Janoš Manga.: A lány. [Devojka.]
S.: Ja. A lány. [Da. Devojka.]
Hej, dok je našla kaču-jadovaču,
Dok je našla kaču-jadovaču.
Hej, sinula je trimi šibljicami,
Sino, sinula je trimi šibljicami.
Hej, mögcsapta három vesszűvë’, három tűvë’ mögbökte. [Ej, udarila trima grančicama, ubola je trima iglama.]
Hej, piknula je trimi iglicami,
pipnula je trimi iglicami.
J. M.: De nem mondta, hogy mit csapott meg. [Niste kazale koga je udarila.]
S.:A kígyót csapta mög vesszűvë’ s utána mögbökte három tűvë. S mondja nëki, hogy kígyó engedjë’ vért.” [Zmiju je udarila grančicama, zatim ubola trima iglama. I rekla: zmijo, pusti krv.]
Hej, pusti kača jada i čemera,
pusti kača jada i čemera.
Hej, pripravila malo ružno vince,
priprovilo malo ružno vince.
Akkor készítëtt vörösbort, hogy kígyó vërit bëlëkeverte. [Onda je pravila crveno vino, i u njega umešala krv zmije.]
J. M.: Kinek? [Kome?]
S.:A bátyjának, hogy a bátyja igya mëg. [Bratu, da njen brat popije.]
Hej, njezin bratac tužno vushajaše,
njezin bratac tužno vushajaše.
„Hej, de si meni jedina sestrice,
davaj meni malo ladne vode.“
A bátyja gyütt haza a katonaságtól és kért tőle hideg vizet. S akko’ azt mondta a lány, hogy hideg vizem nincs, de vörösborom van. [Brat joj je dolazio iz vojske i molio od nje hladnu vodu. I onda je rekla devojka: hladnu vodu nemam, samo crvenog vina.]
„Hej, ’ladnu vodu nimam, nego ružno vince,
’Ladnu vodu nimam, nego ružno vince.”
Hej, davala je svojemu bratiću,
„Pij ti, sestro, ti si postarejša!“
Átadta, átadta a lëgénynek. De a lëgény azt mondta: igyál të mert të idüsebb vagy. Az meg visszaadta a lëgénnek, hogy igyon a bátyja. [Predala, predala momku. Ali momak je rekao: popi ti jer si ti starija. A ona je vratila mladiću, da njen brat popije.]
Hej, bratac pijal i s konjica opal
Bratac pijal i s konjica opal.
A bátyja ivott és akkor lëesett a lórú, és akkor ëlmönt a lán’ a lëgínhő akit, kedvese vót, hogy vögyë-e’. [Njen brat je popio pa je pao s konja, i onda je devojka otišla kod momka koji joj je bio dragi, da je oženi.]
J. M.: Akihez férjhez akart menni. [Za koga bi želela da se uda.]
S.: Aki fërjhöz akart mönni és, hogy vögyë el. [Za kog bi želela da se uda, i da je uzme.]
Hej, otišla je mladomu junaku,
Otišla je mladomu junaku,
„Hej, ženi mene Janči gospodine!“
„Bogme, nečem te, gizdava divojko,
Elmönt hozzá, hogy vögyë-el de azt mondta neki Isten bizony nem vöszlek-ë’. [Otišla kod momka, da je uzme, ali on je rekao: „Boga mi, neću te uzeti“.]
Hej, kak si bratu tak bi i junaku,
Kak si bratu tak bi i junaku!“
J. M.: Itt mi volt a végén? [Šta je bilo tu na kraju?]
S.:Itt vëgin az volt, hogy akko’ nem vötte el, a lán’t a lëgén’ nem vöttë el feleségül. [Tu na kraju je bilo, da je nije uzeo, devojku momak nije oženio.]
J. M.:Félt attól, hogy őt is megmérgezik. [Jer se plašio da će ga otrovati.]
S.:Mert félt attól, hogy igen. Félt attú, hogy azt is mögmérgezi. [Jer se plašio, da. Plašio se da će i njega otrovati.]
J. M.:S mikor szokták ezt a balladát énekelni? [I u kojoj prilici se peva ova balada?]
S.:Ezt amikor rëgen, szoktak lakodalmaskor, az, azt mondtuk láda, nem szekríny vó’t, hanem láda. Azt vitték a mennyasztú’, a vőlëgín’ házhó’ akkor az utcán végig ezt énekő’ték. [Pevana je davno, na svadbi, to smo zvali sanduk, nije bilo ormara, nego sanduk.**** To su nosili od snaje do kuće mladoženje, i tokom puta su ovo pevali, idući ulicom.]
J. M.:Ezt a balladát? [Ovu baladu?]
S.: Ezt a balladát, az utcán végig énekö’ték, máshun sehunsë énekő’ték, mongyuk fonyóba vagy valahú’ bálba. Csak ilyenkor énekő’ték mikor lakodalom vó’t s akkor mëntek a ládáva’. Akko’ azok az asszonyok énekő’tek. [Ovu baladu su pevali usput na ulici; ni u kojoj drugoj prilici nisu je pevali, recimo na prelu ili na balu. Samo u vreme svadbe, kada su prenosili sanduk. Tada su je žene pevale.]
* Pevačica govori na mađarskom jeziku, u dijalektu južnog Zadunavlja (mađ. „dél-dunántúli”), što se može videti iz samog transkripta teksta. Više o ovom dijalektu: https://hu.wikipedia.org/wiki/D%C3%A9l-dun%C3%A1nt%C3%BAli_nyelvj%C3%A1r%C3%A1s [prim. S. K.].
** Janči je nadimak, odn. deminutiv od muškog imena Janoš, što bi na srpskom bilo Jovo / Jovan ili Ivo / Ivan. [prim. S. K.].
*** „Mer” je skraćeni oblik reči „mert“ koja na mađarskom znači „jer“ ili „pošto“ [prim. S. K.].
**** Reč je o škrinji sa devojačkom spremom koja je pre venčanja prenošena u dom mladoženje [prim. ur.].