book cover

Knjiga Tihomira Vujičića (1929–1975): Muzičke tradicije Južnih Slovena u Mađarskoj (Budimpešta, 1978), čije prošireno, drugo, kritičko izdanje je objavljeno 2020. godine u okviru međunarodne saradnje, kako po autoru, žanru i sadržaju, tako i po okolnostima nastanka i objavljivanja predstavlja poseban izdavački poduhvat. Ovo drugo izdanje, prošireno je novim zapisima i varijantama melodija koje je zabeležio sam Vujičić. Naučnom značaju knjige posebno doprinosi potpuno novi element izdanja: više- funkcionalni, multimedijalni Prilog sa audiozapisima i dokumentima pripremljenim da obogati i ulustruje sadržaj štampanog izdanja, koji će – prema našim nadama – u budućnosti biti proširen i drugom digitalizovanom građom vezanom za Tihomira Vujičića, odnosno nasleđe Južnih Slovena u Mađarskoj. Kolekcija već sadrži audiozapise i dokumente iz Vujičićeve zaostavštine, koji nisu objavljeni a ni ne spominju se u samoj knjizi. To su između ostalog, crkvene pesme, zajedničko pevanje braće Stojana i Tihomira Vujičića, kao i fotografije iz porodične arhive i ostala dokumenta.
Vujičićev etnomuzikološki rad je u velikoj meri olakšan time što je naučio da svira na brojnim instrumentima, u prvom redu na narodnim, a jezikom raznih slovenskih populacija u Mađarskoj i mađarskim se služio kao i maternjim srpskim. Najbolje je poznavao srpsku tradiciju, znao je njihove igre, običaje, pesme. Imao je sve predispozicije da putem planskog istraživačkog rada beleži, sistematizuje južnoslovensku muzičku tradiciju i folklor i da u ovom krugu nastavi komparativna ispitivanja koja predstavljaju istaknutu oblast mađarske etnomuzikologije. Po uzoru na Bartoka, Vujičić je posle obrade prikupljene građe sistematizovao podatke i na osnovu toga je izvršio komparativna istraživanja, u početku u širem krugu Južnih Slovena, kasnije opet poglede usmeravajući i prema celokupnom slovenskom svetu, a paralelno obraćajući pažnju i na narode sa kojima Južni Sloveni žive zajedno, u prvom redu na Mađare i Rumune. Posebno se bavio kontaktima mađarske i balkanske muzike Istoka. Prilika pred Vujičićem se ukazala početkom 1970-ih godina da se priključi istraživačkoj grupi Mađarske akademije nauka u okviru koje je vršen institucionalizovani rad na etnomuzikologiji, međutim 1975. godine, zbog njegove iznenadne tragične smrti – doživeo je avionsku nesreću iznad Damaska – ova mogućnost se nije realizovala. Prvo, i za života jedino Vujičićevo izdanje u oblasti narodne muzike bila je zbirka Naše pesme objavljena 1957. kod Muzičkog izdavačkog preduzeća (Zeneműkiadó Vállalat), u kojoj je publikovao melodije 100 narodnih pesama i 20 kola. O Vujičićevim etnomuzikološkim kompetencijama svedoči sadašnje izdanje (Muzičke tradicije Južnih Slovena u Mađarskoj – A magyarországi délszlávok zenei hagyományai) zajedno sa onlajn Prilogom. Mada autor u predgovoru zbirke naglašava da je objavljena građa pre svega namenjena praktičnoj upotrebi muziciranja, ovo je u stvari do današnjeg dana jedini, sa naučnim intencijama i na naučnim temeljima sastavljen, sumarni pregled muzičkih tradicija Južnih Slovena u Mađarskoj. Sadašnje novo, kritičko izdanje (štampano i onlajn Prilog) želi da sačuva ovaj dvojaki karakter zbirke. Naučnu verodostojnost i temeljitost obavljenog rada mogla je da obezbedi i stvori samo međunarodna saradnja, kao i uključivanje eksperata, etnomuzikologa, folklorista i drugih stručnjaka iz Mađarske koji se bave kulturama i folklorom Južnih Slovena. Praktično usvajanje muzičke građe pomagaće iznova i kvalitetnije složene i na taj način čitljivije note, veliki broj objavljenih varijanti, kao i u onlajn Prilogu i beleškamna data objašnjenja, a ne u poslednjem redu i kvalitetni audio-snimci. Trojezičnost izdanja ima za cilj da se dosegne najširi mogući krug publike.