Faljen Isus, divojačka nane,
odnešćemo tvoje milo lane.

Prijo naša, otvori kapiju,
nosimo ti kolač i rakiju.

Fala nani na njezinoj ’rani,
roditelju na njevom temelju.

Fala tebi, Aničina nane,
kad si nama odranila lane.

Složi dare, jedina u nane,
složi dare, oti’ćeš od nane.

Poručilo Vujićevo cvieće
da se više divojčiti nieće.

Naš se Ivan po modi ženio,
pa ni jedan košar ni’ dobio.

U Ivana svilene obojke,
zatuo su njeg’ prosile divojke.

Čuješ, Ane, kako vrula svira,
mi smo došli rad tvoji’ ’aljina.

Plači, Ane, u košulji tankoj,
vriško ćeš se ti rastati s majkom,
prije s majkom, neg’ košuljom tankom.

Veseli su materini dvori
dok divojka u njima govori.

Kad nestane njiezinog divana:
kuća prazna a žalosna nana.